Svećenik Zlatko Sudac: Bojim se Europe bez Boga

Što biste rekli o vremenu u kojemu živimo?

Danas, kako osjećam negdje duboko u srcu, živimo u vrlo zahtjevnim i grubim vremenima koje uvelike ostavljaju trag na našoj svjesnoj i nesvjesnoj razini. To što osjećamo, to što razmišljamo, to čega se bojimo, to od čega bolujemo, to čemu se nadamo, to što istinski želimo, to za čime težimo jako je determinirano upravo vremenom, socijalnom sredinom, odgojem, mjestom našeg boravka i života. To znači da nas i ljudi, koji su nam kroz životnu stazu bili najbliži, upućuju i vode.

Vrijeme u kojem živimo obilježeno je raznim izmima, koja bih ukratko preletio: egoizam, racionalizam, individualizam, emocionalizam, imfatilizam, fanatizam, virtualizam, seksualizam, amneziolizam, senzacionalizam i banalizam.

Kakva je razlika između školskog i župskog vjeronauka? Što mladi dobivaju s jednim, a što s drugim?

Velike mogućnosti se pružaju kroz jedan intelektualni ili profesionalni pristup vjeronauku u školi. Ali vjeronauk u školi ne može zamijeniti katehezu u župi jer ja ne mogu nečiju vjeru ocijeniti od jedan do pet. Razumijete li? Vjeronauk je jedna intelektualna, vjerska naobrazba, ali ja te mlade moram uključiti u ono što im može dati župa i Crkva, oni moraju proći liturgiju, oni moraju osjetiti kako se to srcem moli Boga, oni moraju biti ljudi zapaljeni Duhom. Oni moraju proći stadije jednog duhovnog sazrijevanja, ali kroz praksu. Dakle, kroz župski pastoral koji je nenadomjestiv.


Kako zamišljate budućnost Katoličke crkve i kršćanstva u Europi?

Biti ću jako iskren. Ako smo iz nacrta Ustava EU izbacili riječ kršćanin i kršćansko, na kakvim temeljima ćemo mi graditi Europu budućnosti, kada su temelji te Europe: grčka filozofija, rimsko pravo i katolička vjera? Mi potkopavamo same temelje na kojima ta Europa stoji i temelje na kojima je ona osnovana.

Pribojavam se Europe kakva je danas jer ona gazi male narode, ona ucjenjuje. Postavlja se jedna dinamika tržišta koja nije za naše prilike jer za to nismo spremni. Gdje su ostale stvarnosti, kao legalizacija abortusa, legalizacija homoseksualnih brakova, eutanazije, kloniranja, genetskih eksperimenata, manipulacije sa matičnim stanicama, da ne spominjem ostale probleme od pornografije pa nadalje. Bojim se takve Europe bez Boga i prizvuka kršćanskog.



Sve više mladih odlazi iz Crkve, posebno nakon sakramenta potvrde. Što je tome razlog?

Velika većina tih mladih ljudi su bili djeca i odlazili su u crkvu, a njihovi su se roditelji okrenuli na drugi bok i prespavati tu nedjeljnu misu. Dakle, ako od početka nisu primili potrebu za Bogom od svojih roditelja, nutarnju čežnju, glad, oni će učiniti sve što se od njih traži dok ne postanu punoljetni, a krizma je zadnje što se od njih traži do vjenčanja. Nakon toga će tražiti nove izraze, nove putove i nove oblike duhovnosti, jer tu gdje su morali, nisu zadovoljili svoju potrebu duha i srca. Primili su obrede, klišej ''moraš'', a nisu primili duhovnost! To je današnji problem mladih u Crkvi.

Predbračna čistoća je pojam koji kod nas vrlo često izaziva podsmijeh i podcjenjivački stav. Dok je u SAD-u otvoreno nekoliko udruga čiji članovi obdržavaju predbračnu čistoću uz poštovanje društva, kod nas se to smatra zaostalošću.

Čistoća prije braka nije ništa drugo nego preduvjet da će brak imati blagoslov. Jer ako se dvoje mladih mogu žrtvovati da se vole, a da ne konzumiraju ljubav, oni čine žrtvu. Nije lako biti čistih misli i srdaca, a osjećati kemiju prema voljenoj osobi i ostati vjeran Božjim zapovijedima. Tko to uspije, vjerujte mi, ima blagoslov u svom braku.

Danas se brakovi raspadaju jer nema poštovanja, jer se brak i osobe u braku pretvorile u objekt hedonizma, zadovoljavanja seksualnosti, a kemija brzo ishlapi jer nema fundamenta ljubavi koja je križ. Tko ne zna istinski propatiti, taj ne zna ni voljeti. Tko se ne zna žrtvovati, taj nije ni blizu pojma ljubavi. Tada je ljubav samo hedonizam i zato brakovi propadaju.

Što je s brakovima u koje su parovi ušli bez predbračne čistoće, a koji su postojani? Zar smatrate da oni nisu pod Božjim blagoslovom?

Imam iskustva ljudi koji su prošli u životu pakao, a sada imaju sretan i blagoslovljeni brak. Oni su prošli kroz svoju Kalvariju, kroz svoj križ do pročišćenja i shvatili su što oni zapravo žele, što ih istinski usrećuje, što je Božje i to su počeli živjeti te su sada pod blagoslovom. Dakle, ne može čovjek toliko sagriješiti koliko Bog može oprostiti. Ipak, mladima savjetujem da u brak ulaze čisti.

Što mislite o homoseksualnosti?

Homoseksualci ne priznaju da se radi o bolesti, jer bi onda zapravo i heteroseksualizam i biseksualizam bili bolest. Ipak, vrlo mi je prozirno kada netko, samo zato što je homoseksualac, želi sebe na ovaj ili onaj način prikazati kao bolju osobu od jednog heteroseksualca. On time samo pokazuje da mu je potrebno ljubavi, pažnje, da je negdje ranjen u duši, u biti fundamentalno ranjen.

S druge strane, jako je opasno kada se stvara ozračje koje ide ne toliko prema seksualnom opredjeljenju koliko prema degradiranju, ismijavanju i ponižavanju obitelji i biti obitelji, a to su otac, majka i dijete. To je ono što ja vidim kao zastrašujuću budućnost. Ne plaše me gay parade i tome slično, već me plaši svijest koja se budi kod mladih naraštaja, a koja rezultira ismijavanjem obitelji.

Što mislite o ateizmu?

Kad govorim o ateizmu razlikujem dvije kategorije. Razlikujem agresivnog ateistu, koji pošto-poto pljuje po svemu što je religiozno i onog ateistu koji je dobar, dobronamjeran, moralan, ali mu nije dano da vjeruje, pošto je vjera dar. Ja sada posebno govorim o ovoj drugoj kategoriji normalnih, običnih ljudi, jer sam se uvjerio, pošto i oni dolaze na duhovne programe, koliko ti ljudi žive po Božjim, moralnim, prirodnim zakonima. Uvjeravam vas da su mi draži od nekih naših vjernika, koji tobože sve obrede ritualno obave, a susjeda mrze zbog dva metra zemlje.

Ateisti koji žive po prirodnim zakonima spašavaju se svojim djelima. Oni ne moraju uopće vjerovati, ali ako žive po prirodnim zakonima ne mogu biti protiv Božjih zakona te se po tome i spašavaju.